Vladavina mediokriteta
Vladavina mediokriteta
25. 04. 2017 - 12:32 \\ Rukomet \ Rukometna reprezentacija BiH: Igrači i selektor najsvjetlije tačke u tunelu beznađa

Na nekim drugim nivoima, politika u BiH zna funkcionirati solidno. Kad se male ruke slože, sve se može, voda kada dođe do grla, brzo se naprave kompromisi, jedni drugima izađu ususret.

Recimo, Košarkaški savez BiH, kakav je da je, koliko god bio opterećen nekim prethodnim malverzacijama i nejasnoćama, uspio je jednom za selektora dovesti Acu Petrovića, nakon Ace još veće ime Duška Ivanovića, da bi sada funkciju preuzeo Duško Vujošević.

Logičan uvjet

Kada samo čuješ to ime i prezime, nekako krv počne kolati brže. A i tamo je Savez Herceg-Bosne, trojno ustrojstvo, čudesa... Prije nego što je došao, Duško je zahtijevao samo jedno - da reprezentacija koju on bude vodio, ima optimalne uvjete. “Plaća manje-više nije bitna, samo mi dajte da, ako već radim, imam uvjete da to radim.”
Kada je Bilal Šuman preuzimao funkciju selektora rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, nije tražio čak ni to, već je obećao da će se sam pobrinuti za sve.

Dovest će proizvođača sportske opreme, preuzet će koordinaciju nad vođenjem svih omladinskih selekcija kako bi imali kakav-takav zalog za budućnost, što se A-reprezentacije tiče, analiza utakmica, prvi put na takav, studiozan način, odvijala bi se bez ijednog plaćenog feninga - jer je upravo Šuman vlasnik licence za softver koji koriste treneri svih ozbiljnih klubova na svijetu...

Ali, ne lezi, vraže, prvi put kad smo dobili selektora kojeg poštuju gdje god se u rukometnom svijetu pojavi i koji ovaj sport ima u malom prstu, dešava se da novac koji bi sponzori uplatili za reprezentaciju, nema gdje biti uplaćen.

Prvi put u historiji jedne države neki savez počinje da ne postoji. Svugdje na svijetu niču novi savezi, samo ovdje, u BiH, iz postojanja prerasta u nepostojanje.

Pametan čovjek, zapravo, uopće ne bi trebao biti zgranut, sve ono što se u rukometu dešava u posljednjih pet-šest godina, moralo je rezultirati kolapsom kad-tad. Medicinski rečeno, kada čovjek krvari, on neće odmah iskrvariti, već malo, pomalo, dok skroz ne iskrvari i okonča.

Rukomet u BiH slika je i prilika najgoreg funkcioniranja politike, pri čemu ovim sportom vladaju, kao i u većini slučajeva, potpuni mediokriteti, ljudi bez obraza i karaktera, ljudi kojima, ako već pojma nemaju, fali čak i minimum dara za lijepo ponašanje.

Izmiriti obaveze

- Rok za plaćanje karata je 25. april i, ukoliko to bude urađeno, neće biti ništa od putovanja u Finsku na utakmicu kvalifikacija za EP, 4. maja. Isto tako, neophodno je prije okupljanja u hotelu “Hills” i treniranja u dvorani izmiriti neke obaveze odranije tako da je za sve to u ovom trenutku potrebno nekih 50.000 KM.

Neodlaskom u Finsku imali bismo sankcije, koje bi bile katastrofalne za naš sport, a to znači gašenje. Vjerovatno bismo dobili kaznu od Evropske rukometne federacije, kojom bi sve selekcije bile isključene na nekoliko godina iz takmičenja, zatim novčana, a i klubovi koji imaju želju igrati u Evropi, to ne bi mogli.

Pokušavamo preko kantona i Federalne vlade da vidimo postoji li neka mogućnost da nam se izađe ususret, dok Savez ne počne da diše, odnosno dok se ne završi ta famozna preregistracija. U svakom slučaju, 25. april nam je dan D i tada ćemo znati da li idemo ili ne idemo u Finsku - kaže Šuman.

Put do dna

Možda i odu naši reprezentativci u Finsku, vidjet ćemo brzo hoće li ili neće, ali da je situacija u bh. rukometu kriminalna, malo je reći. Recimo samo to da smo 2007. imali predstavnika u polufinalu Kupa kupova, 2011. u osmini finala Lige prvaka, da je u Ljubuški prije nego u Sarajevo svojevremeno dolazila Barcelona, Sijudad Real... 

Da je rukomet prvi sport u BiH koji je dao učesnika nekog evropskog prvenstva u validnim ekipnim sportovima (kadetska reprezentacija). Krvarimo, kap po kap... da se neko začudi kad iskrvarimo.

Šta se sve može za malo novca

Jedina dva poduzetnika u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini koje je zanimao rukomet su Stanislav Mucić i Nermin Salman. Dakle, zanimao ih je i voljeli su rukomet, a imali su novca i bili sposobni. Nisu se baktali fudbalom, recimo, niti im je sport trebao da bi se uvalili u organe, zastupničke domove, nadzorne odbore. Jedina, dakle, dva čovjeka u posljednjih 20 godina koja su spoznala koliko rukomet može doprinijeti promociji i šta se sve može za malo novca.

- Mi smo fizionomijom nacija stvorena za rukomet, ali niti ko prepoznaje šta se sve može za ultramalo novca niti imamo kontinuitet. Sa milion KM godišnje, za četiri godine moguće je imati regionalni brend - govori direktor Bosne iz perioda kada je igrala osminu finala Lige evropskih prvaka Kenan Magoda.

Njegov prijedlog sportskim kolektivima uopće je da prekinu dosadašnju praksu traženja novca na listu A4 formata.

- Svi traže novac na istim adresama, a taj koncept je prošlost. Isti komad papira i samo mijenjaj zaglavlje, firmu kojoj se obraćaš. Potrebno je stvoriti novi koncept, istražiti tržište, napraviti analizu i ponuditi klijentima nešto da bi, zauzvrat, dobili novac. A što se reprezentacije tiče, ovo što se dešava je tužno. Dugo nisam u rukometu, ali znam da u Izvršnom odboru postoje ljudi koji imaju ozbiljne firme, ali od njih niko ne traži novac. Vjerovatno zato što bi se, onda, moralo znati gdje taj novac odlazi - govori Magoda.